… pomislio bi da su joj lanac stavile njegove ruke
kad su oko njenog struka zavile k’o oko okuke
pa se tražeći pravac za prekoračenje brzine
spustile niz padinu do osenčene doline…
… kladio bi se su joj zglavke vezali njegovi zubi
kad joj je ključnu kost udario onaj poljubac grubi
rasipajući ključeve njenih zakatančenih uzdaha
sa alki uspavanog daha i davno izabranih predaha…
… poverovao bi da su joj se kosti u psiće pretvorile
kad su ih njegove mišice u zlatne bokseve zatvorile
pa im dopustile da ga njuhom upiju ko gospodara
i sluhom kao glas koji im šape u šapat zatvara…
… ali on i dalje nema pojma čime ju je zarobio.
za ljubav i vijanje razloga. :)
toga nikad dosta… a i nije dosadno. ;)
Ako ne zna ni ona, mogli bi se rasparčati na još sitnije ljubavne delove dok se ne nađe razlog ako im je bitan uopšte :)
u pravu si sa poentom, zaljubljenosti je malo toga bitno, ona živi sama od sebe, za sebe i ponaša se kao perpetuum mobile… :)