povedi večeras ljubav,
i ja ću povesti moju,
pa ćemo ih istovremeno pustiti sa povodnika,
u onom parku iza bloka zgrada,
pustiti ih da se vijaju i presreću,
da se grickaju i preskaču,
da laju i skiče,
da se razlabave i razvežu,
da se razreže s njuškama bez mreže,
da nestanu u neosvetljenom komadu noći
i vrate se dahćući, potpuno izmoždene,
da nam se uz nogu,
nogu pred nogu,
vrate kući.
—
:)
Danas sam osluškivao svoje čitanje naglas. Čitoa sam ovu tvoju pesmu.