mi smo oduvek različito putovali.
ti si voleo letenje i brzinu,
ja hod po zemlji s dugim pauzama.
odsedali smo na suprotnim stran(ic)ama svratišta,
ti birajući istok i prozore okrenute ka dubokim šumama,
ja tražeći zapad da me sunce u sumrak miluje.
jutrima, dok sam se još umivala i dugo doterivala,
odsutno češljajući prstima rese kićanki na zavesama,
ti si napuštao sobu s već spakovanim koferima,
pa nakon munjevitog doručka jezdio dalje.
sustizali smo se na neočekivanim mestima.
spotakla bih se na liniju po(d)vlačenja nekog toka,
ali bih se umesto pada meko spustila
na tvoje zaposlene prste umrljane mastilom.
preskočio bi jarugu obraslu koprivom
strahujući da će te žarenje ipak dohvatiti,
ali bi doskočio u lekovitu svežinu hlada
pod suncobranom koji ja držim.
ili bismo do istog ostrva doplutali,
različitim strujama nošeni,
svako na svojoj plastičnoj, šarenoj laži,
pa tu ostajali neko vreme zajedno,
dobrovoljni brodolomnici i pustinjaci,
zab(or)avljeni čitanjem svih tih knjiga
kroz koje toliko različito putujemo,
i
zauzeti putovanjem jednog kroz drugo,
dok se čitamo s kraja na kraj…