sve ovo što bih ja sada,
neko je možda hteo nekada,
ali smo se u vremenu mimoišli
iako smo na isto mesto išli.
—
ili smo istovremeno isto poželeli,
al’ na različitim mestima to hteli,
savezništvo vremena malo vredi,
ako se i naklonost prostora ne sredi.
;)
Jedna rastrkana pesma :) elem, ima sve ono sto volim kod tebe da procitam, samo mi ova nekako „njie za decu“ :P
Kaz’o onaj moj drug (Darko iz Sremskih Karlovaca): „Miomišli smo se.“
Dakle, nije greška, nego jeste miomilaženje… :)
Neki se mimoiđu toliko blizu
da na nebu u trenutku zadrhte zvezde,
da osmeh u trepavice može da se uplete.
Mimoilaženja zapisana tragovima uzburkale krvi,
uhvaćena u stihovima razbacanih papira.
Pomisliš, kada bi dunuo vetar, padalo bi minutima, satima, danima…
Kapljičasta miloilaženja sa mirisom letnjeg pljuska
dok iz očiju Dunavom puštam zmajeve da lete,
uvek me na tamo nekog „dalekog a blizu“ sete. ;)))