pročitana knjiga.
započeta nova.
—
juče prvi put pravljena grčka pita.
mešene kore u troslojnom nizu, fil, pa još jedno trodelno testasto društvance.
stan je zamirisao na prošlogodišnje letovanje.
lepo prizivanje.
španać, feta, maslinovo ulje…
ukus za desetku!
—
ja sam mirisala na parfem koji sam dobila za Novu godinu.
onaj na čijoj kutiji su, kao tušem, bili iscrtani leptiri, pa ga zbog toga, i na neviđeno (nenamirisano) u startu (za)volela.
—
na tv-u nebuloze.
nesuvisla obećanja, laže i paralaže (ako bi to značilo: parališuće laži?)
zapravo, paraliza se odnosi na pamet, anestezija se ubrizgava glat u mozak.
iako, imam utisak da bi glavni, da mu je te moći, najviše voleo da nas sve eutanizira.
očekujem da se uskoro u proceduri pojavi odgovarajući zakon.
—
no more heroes anymore pevaju mi strenglersi.
slučajan izbor, da li?
ovih sam dana bila naklonjenija melodičnim ženskim vokalima džezerske provenijencije.
ipak, kako sam večeras, zahvaljujući (ne)pomenutim tv likovima, uspešno uvedena u stanje lica bez budućnosti (nezavisno od toga što je trajanje agonije, navodno, ograničeno na sledeće dve godine), čini se prigodnim vraćanje u vreme prošlo.
odatle nije teško zahvatiti nešto što je izdržalo test vremena.
zvuči sveže i danas.
istina ima to neobično svojstvo.
mislim da zbog toga tako ubedljivo zaboravljamo.
toliko laži nam je obeležilo živote u prošlim danima da iz njih bežimo kao kažnjenici.
želimo da što temeljnije zaboravimo.
pa se posle čudimo nad kratkim pamćenjem.
bojim se da se vrtimo u začaranom krugu.
znamo šta bi trebalo da želimo, ali bi nas to suviše koštalo.
lakše je (za)žmuriti.
posle duzeg vremena citam dve knjige paralelno, skoro sam jednu zavrsio… grcka pita, njam! nije ostalo parce? :P sto se tice vracanja u proslost (opdstaknut svetlom buducnoscu) dajem svoj muzicki doprinos https://www.youtube.com/watch?v=ti6LdEkbQo8 :D
bivala često u fazi mnogoknjigstva, ali ovog puta primopredaja bila bez guranja: jedna ustupila mesto drugoj. :)
pita planula, bližnji se sve oblizivali! ;)
muzički doprinos ti je užasno pogođen, obožavam kako to rade dragi Bečejci…
Vraćanje u prošlost, da pojača notu onih lepih stvari i u sadašnjosti, za manje lepe nemam(o) vremena, možda ih tako pobedimo :)
:)
tako je! ima neke utehe u tome što se sa godinama, koliko god ne voleli što nas postaruju, povećava riznica protivotrova za raznorazne dnevno (il’ drevno) političke bedastoće. čak i za lične haose…
Ja na blog, kad ono međutim. Među tim likovima, nije (nam ni) čudo.
među-tim! – u pravu si! shvatiću ih kao nesrećno sklepan tim gubitnika, dat nam za neko kratko međuvreme, dok nam se ne posreći pravi tim… :)
Pod hitno da se viđamo. Potrebna mi je injekcija te energije.
:)