pomalo sam zaboravila kako se normalno živi.
pomalo sam normalna kad zaboravim kako se živi.
pomalo živim kad zaboravim šta je ovde normalno.
—
na izmaku godine u kojoj nisam stigla da iskoristim ni godišnji odmor za 2013-tu, promena koja bi mi najviše godila u godini koja sledi je srećniji raspored vremena.
eto, neka to bude moja novogodišnja odluka i cilj: smisliti, smiksati, ma i uveštičariti ako treba, što više vremena lišenog haosa firme, oslobođenog od nezdravog korporativnog zagrljaja… preciznije klinča.
molim za vreme koje će me smotati u sebe u smislenom ritmu, nešto poput rasporeda časova što ga je smislio jedan Luka od 4,5 godine, pa ga njegova mama fb-internetizovala (valjalo bi da ga je i internacionalizovala ;)).
u tom je rasporedu ponedeljak rezervisan za društvo, radost, odmor i uživanje, utorkom se uče samo jezici, od srpskog, engleskog i francuskog, preko regionskog crnogorskog, hrvatskog i grčkog, sve do – evropskog! mađarski nije uspeo da se udene u poliglotski utorak, pa ga dete smestilo u četvrtak, odmah posle crtanog filma i filma. sreda je glavna za fizičko, penjanje, muziku i đuskanje, a petak je ko stvoren za plivanje, druge sportove i cirkuske veštine. i pravljenje stvari… i, umalo da zaboravim: registarske tablice. :D u celom tom nedeljnom programiranju, malac nije zaboravio da u satnicu udene ni ostala životno važna umeća kao što su: šišanje, svemir, kuvanje, sađenje u bašti, popravljanje stvari, ponašanje, rukopis i… pare! :)
ništa važno izostavljeno i sve obuhvaćeno. mudrost sa samog izvora. možda je zaboravljamo zato što već predugo tečemo… kolotečemo.
—
p.s. čak i iz kazamatskog ugođaja moje kancelarije, uprkos žicama i okovima raznih fela, nebo se ne da zarobiti! ;)
Fantastično dete, a i raspored, da nam napravi i naš pa da ga se držimo :)
Nebo i tvoja misao o njemu, ah :)
:)
i ovaj raspored da primenimo koliko nam je u moći, pa smo na konju! ionako smo zaboravili puno onog što smo znali kad smo bili mali, valjalo bi temeljno obnoviti to gradivo.
jedna od stavki koja je plus stanu na devetom spratu je to što je uvek pun neba. ponekad je to zastrašujuće, ali češće divno, i uvek, uvek inspirativno. :)