ima tih ljubavi mlad(alačk)ih,
brbljivih, poskakujućih,
zbog kojih ti doslovno
klecaju kolena
i vrti se u glavi,
pa se prepuniš do presipanja,
svega usput pokupljenog,
odjednom je sve (s njim) u vezi,
sinhrono ti se spava i smeje,
plače i melje,
umire i leti,
pleše i pliva,
tetovira i nestaje,
a jezik leti brže od svetlosti,
poleće s piste negde u stomaku,
i rasipa ti pamet kao konfete,
zasipajući sve,
znane i neznane,
bliske i sasvim nepozvane,
pričom o tebi i vama,
u garnirungu (njegovih) inicijala,
u kič-štimungu ljubavnih naslova,
posvuda tragovi njegovih (po)slova…
… i ima tih ljubavi star(ačk)ih,
iz vremena rađanja sveta ukradenih,
iz žive lave zemljine utrobe iskopanih,
teških kao olov(ki)no oko,
mant(r)ajućih i maglenih,
krojenih da ti zaplene i senku,
oduzmu dah
i obuzmu te
do najdubljeg ćutanja.
čini ti se da,
ako progovoriš,
od tebe ništa više neće ostati.
..i neće